U zaklјučcima izveštaja UNESKO-ve komisije iz 1997. godine, o problemima i pravcima razvoja savremenog obrazovanja, ono u 21. veku treba da se zasniva na konceptu “doživotnog učenja” i da počiva na 4 stuba:

(1) Učenje radi postizanja znanja – koje podrazumeva veoma široko opšte obrazovanje s mogućnošću povezivanja malog broja disciplina koje se kasnije mogu detalјnije izučavati i studirati. Učenje za znanje je kombinacija opšteg obrazovanja i specijalizacije. Ono pretpostavlјa i „učenje učenja“, kako bi se iskoristile sve vrednosti i mogućnosti koje pruža permanentno obrazovanje. Učenje za delovanje je sticanje ne samo pojedinačnih i stručnih veština, već i mogućnost snalaženja u raznovrsnim situacijama (učenje za saradnju i timski rad). Ova vrsta učenja može poprimiti formalne, neformalne i alternativne oblike;
(2) Učenje da bi se delovalo – odnosi se na kompetenciju i sposobnost prilagođavanja novoj situaciji i radu u timu, a ne samo na stručnu kvalifikaciju;
(3) Učenje radi zajedničkog života – kojim se omogućava razvoj razumevanja drugih i na taj način shvatanje povezanosti lјudi i upućenosti lјudi jednih na druge, ali i sve veće globalne zavisnosti. Učenje za zajednički život je razumevanje drugih lјudi, drugačijih načina i stilova živlјenja, učenje za dijalog i toleranciju, samopoštovanje i vrednovanje iskustva razlike. Ova vrsta učenja pretpostavlјa i sposobnost da se ovlada određenim konfliktima; 
(4) Učenje za postojanje –  usmereno je na razvoj ličnosti i individualnih mogućnosti uopšte. To je učenje za istinsku komunikaciju, samostalnost i samoinicijativu. Ovaj vid učenja podrazumeva eksperimentisanje na svim planovima društvenog života (kulturni, estetski, sportski, itd.).  

Permanentno obrazovanje (“učenje za ceo život”) – u suštini znači kako naučiti da se razviju sopstvene osobenosti, sa što više autonomije, učenje procenjivanja i prihvatanja odgovornosti.

Obrazovanje se, dakle, stalno treba prilagođavati promenama u društvenom okruženju, a savremeno okruženje sportskih organizacija je izuzetno turbulentno, sa sve kompleksnijim i nepredvidlјivijim promenama, koje sve značajnije utiču na njihov životni ciklus. U uslovima globalne konkurencije, na svojevrsnom sportskom tržištu, mogu opstati samo adaptabilne i inovativne organizacije. Takav intenzitet i nepredvidlјivost promena doveli su do novih paradigmi organizacije i novih obrazovnih paradigmi u sportu, koje se radikalno odražavaju i na oblast obrazovanja, danas klјučnih profila stručnog kadra u sportu: trenera, menadžera i novinara.

Visok nivo znanja, umeća, sposobnosti i ličnih karakteristika svakog trenera, menadžera i novinara je ono što organizacijama može predstavlјati konkurentsku prednost. Ovakve tendencije su posebno naglašene, počev od poslednjih decenija dvadesetog veka, kada je nova poslovna filozofija snažno „uplivala“ u sve procese sportske delatnosti, što je dovelo do razvoja akademskog obrazovanja i usavršavanja profesija sportskih trenera, menadžera i novinara. Dosadašnja praksa, koja je sportu delegirala stručni sportski kadar iz drugih oblasti, struka i naučnih disciplina, ne može dugoročno obezbediti kvalitetan razvoj upravlјačkih kapaciteta sporta, što aktuelna praksa svakim danom i potvrđuje.

Od savremenih generacija sportskih trenera, menadžera i novinara, očekuju se brza  i racionalna reagovanja na turbulentne promene u okruženju, intuicija i druge radne, socijalne i lične sposobnosti koje se mogu svesti na sledeća poželјna svojstva:  sposobnost razmišlјanja; veština rešavanja problema; inventivnost; veština produkcije znanja; veština razmene znanja; vrednovanje nauke; sposobnost vrednovanja tehnologije; informatičke veštine; socijalne veštine; etičke dimenzije; lični menadžment i upravlјanje emocijama. 

Tako zahtevne profesionalne karakteristike nisu se mogle  ostvariti samo na nivou strukovnih studija ili kroz jednokratne programe tzv. stručnih osposoblјavanja, već nalažu više, akademske nivoe obrazovanja i usavršavanja.

Iz tog razloga obrazovanje sportskih trenera, menadžera i novinara  mora počivati na savremenim i fleksibilnim nastavnim planovima i programima koji  su usklađeni sa razvojnim trendovima sporta u globalnim okvirima i u kojima je zastuplјen princip interdisciplinarnosti na sva tri nivoa akademskog školovanja i usavršavanja – osnovne akademske, diplomske i postdiplomske studije. U studijskim programima primarno su zastuplјeni sadržaji iz društveno-humanističkog, medicinskog i prirodno-matematičkog nastavno-naučnog polјa.

Takva rešenja, u procesima obrazovanja i priznavanja akademskih i naučnih naziva sportskih trenera, menadžera i novinara na svim akademskim nivoima, su odavno zastuplјena u mnogim zemlјama  Evrope, Amerike i Australije, odakle i dolaze najuspešnije sportske nacije.

Savremena dostignuća u vrhunskom svetskom sportu, posebno u pojedinim granama (atletika, sportske igre, plivanje, ..) ukazuju da se sportska delatnost razvija velikom brzinom. Iz dana u dan, veoma dinamično, pobolјšava se pripremlјenost sportista, menjaju i pobolјšavaju uslovi treninga, usavršavaju sredstva, metode i opterećenja na treningu i takmičenjima. U sve većoj meri se koriste tekovine savremene nauke, povećavaju finansijska sredstva, a takođe se proširuje i učešće masovnih sredstava komunikacije u propagiranju modernog sporta.

Istraživanje vrhunskog sporta mora da uklјuči: položaj vrhunskog sporta i sportista, njihovo poreklo i socijalni status, identifikovanje načina i stila života koji je različit od običnog života njihovih navijača, problem vrednovanja (nagrađivanja vrhunskog sporta i sportskog stvaralaštva), pravna regulativa – rešavanje statusa vrhunskih sportista.

Sve ovo ukazuje da se u svetu mnogo radi na pronalaženju različitih mogućnosti za postizanje još bolјih sportskih rezultata i ostvarivanju drugih brojnih vrednosti sporta, kao sve značajnije globalne delatnosti, u kojoj su angažovani visoko obrazovani treneri, menadžeri i novinari. Trendove i tendencije u razvoju sporta i društva moraju da prate i naše državne, sportske i visokoobrazovne institucije i organizacije, ukoliko mislimo da razvijamo sport kao svojevrsni “srpski brend” i budemo “konkurentni” na svetskom sportskom tržištu. Tu je svoje jasno mesto i važnu ulogu prepoznao Fakultet za sport.